Izvještaj sa Javne debate „Zaštita slobode medija i slobode izražavanja u Crnoj Gori“

0
37

Nevladina organizacija „35mm“ je u srijedu 25. aprila u 11 sati u velikoj sali hotela CentreVille u Podgorici priredila debatu „Zaštita slobode medija i slobode izražavanja u Crnoj Gori“ u sklopu projekta „Neispričane priče – novinari u opasnosti”, nakon projekcije dokumentarca „Silom na sedmu – slučaj Crna Gora”.
Dokumentarni film je produciran u saradnji sa istaknutim novinarima Televizije Vijesti, kao serija podsjećanja, rekonstrukcija i svjedočenja o napadima na novinare u Crnoj Gori.

Kako je istakao direktor NVO „35mm“ Darko Ivanović, film je trajno nasljeđe budućim generacijama i podsjetnik na priče o crnogorskim novinarima i njihovim životima koji su u opasnosti samo zbog posla koju su izabrali, to jest želje da istražuju i o tome obavijeste javnost.

„Cijenimo da je razmjena mišljenja na ovu temu neophodna a dokumentarac koji predstavljamo je povod i podsjetnik da je zaštita prava na slobodu govora krucijalna u integracionom procesu a angažman javnosti, institucija sistema, nevladinog sektora, medijske zajednice, novinara i pojedinaca, inostranih partnera – od posebnog značaja. Svjesni uloge medija u demokratizaciji društva, želimo da na ovaj način podsjetimo da samo efikasne istrage mogu otkriti nalogodavce napada, i tako se zaštitila sloboda govora, stub demokratije, koji omogućava građanima da saznaju o aferama, incidentima i događajima koji su u interesu javnosti,“ istakao je Ivanović.

Na prvom panelu, „Sloboda medija u svijetlu napada na njih – između floskula i konkretne zaštite“, moderator je bio Ivanović, a učestvovali su

Patrick Schmelzer, delegacija EU u Crnoj Gori -mediji i odnosi sa javnošću,
Džef Adler, šef odjeljenja za medije i kulturu, Ambasada SAD;
Dragan Pejanović, državni sekretar ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore;
Ljiljana Klikovac, rukovoditeljka Osnovnog državnog tužilaštva
Nikola Marković, predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare.

U, na momente žustroj debati, pojačanom činjenicom da se često ne može čuti javna riječ iz nadležnih organa, iz Osnovnog državnog tužilaštva su tvrdili da napadi na novinare postoje u cijelom svijetu i da statistika pokazuje njihovo smanjenje u Crnoj Gori. Iz medija su tvrdili- suprotno.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Ljiljana Klikovac kazala je da je prikazani film o napadima na novinare ostavio jak utisak na nju. Ona je naglasila da Evropskoj komisiji (EK) dva puta godišnje šalju bilans ostvarenih rezultata kada su u pitanju napadi na novinare, navodeći da ti podaci pokazuju da je riješen značajan broj tih predmeta.
Klikovac je poručila da slučajevi napada na novinare nijesu ekskluzivitet Crne Gore, već da je tako i u mnogim drugim zemljama, ukazujući na primjer Malte.

– To nije opravdanje i ne smije da bude opravdanje ni tužiocima, ni policiji, ni sudu. Ali ukazujem da to nije nešto što je svojstveno Crnoj Gori – naglasila je Klikovac.

„Sve te relativizacije su surove, jer mogu dovesti do novih surovijih situacija“, kazao je direktor ND „Vijesti“ Željko Ivanović.
Klikovac je navela da iza svega što je rekla, stoji dokumentacija: ”Surova neistina nije da ima mnogo više nerješenih od rješenih, ja imam statistiku“.

Zeljko Ivanović iz ND Vijesti joj je odgovorio da su „Vijesti“ i zaposleni u posljednjih 12 godina preživjeli 23 fizička napada.

„Nijedan od tih napada nije rasvijetljen, a vi meni kažete da postoji veći broj napada koji su rasvijetljeni nego koji nisu rasvijetljeni. Ja vas pitam gdje mi živimo“.

Klikovac je dodala da je sloboda izražavanja osnovno pravo i da u Tužilaštvu smatraju medijske slobode važnim za razvoj demokratije, kao i da su svjesni da je Eu izvještaj ukazao na stanje koje ne zadovoljava i da rade na tome da se uklone nedostaci. Po njenom mišljenju objektivna kritika je podsticaj tužilaštvu.

Kada je u pitanju zastarjelost slučajeva o kojima je bilo riječi Tužilaštvo može pravnim radnjama da produži vrijeme trajanja predmeta tj rad na novim činjenicama a da se pravosnažne sudske odluke mijenjaju- tek sa novim dokazima, u tom kontekstu Jovanović/Softić su aktivni predmeti; Otašević- odbijena krivična ,u slučaju Lakić imamo pravosnažnu presudu a osuđeno je i deset osoba 10 ljudi zbog lažnog iskaza.

Komisiji za istraživanje napada na novinare saglasni su da je ovoliki broj nerasvjetljenih napada opasnost za društvo, a ključni problem vide u tome što se ne pokreće niti pitanje smjena odgovornih za to, niti javna debata o tome. Jednostavno postoji nedostatak političke volje za rješenje, primjer Malte i Slovačke upravo ukazuju na to.

„Nijedan slučaj za koji se osnovano sumnja da ima političku pozadinu nije rasvijetljen, rasvjetljaju se samo slučajevi koji su banalnijeg uzroka, ne posljedica, posljedice su i te ozbiljne, ali su uzroci banalni“, kazao je predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare Nikola Marković.

– Tužilac Klikovac je u svom izlaganju kazala da se napadi na novinare ne dešavaju samo kod nas, već da imamo takve primjere i u Malti i Slovačkoj. Ovi primjeri pomažu da pokažemo kako odgovorne države rade, za razliku od naše. Kad je u pitanju novinar u Slovačkoj, premijer i njegovi najbliži saradnici podnijeli su ostavke poslije masovnih protesta. Na Malti je uhapšeno 17 lica i premijer Malte je zatražio da se u istragu uključi FBI, zato što su optužbe išle u njegovom pravcu, odnosno da bi ljudi blisku njemu mogli imati veze sa ovim ubistvom. Kad je ubijen Duško Jovanović, tadašnji premijer, a novoizabrani predsjednik Milo Đukanović je taj slučaj pokušavao da zloupotrebljava u političke svrhe, govoreći da on zna da je to ubistvo naručeno iz Srbije. Kad ga je tužilaštvo pozvalo, pokušao je da manipuliše – saopštio je Marković.

Rekao je da ne možemo govoriti o uspješnim istragama kada traju 10 ili 15 godina, a nema nikakvih ili zadovoljavajućih rezultata.

– Kako da očekujemo da nadležni u tužilaštvu i policiji otkriju i rasvijetle neki napad, kad imamo primjer da pripadnici policije tuku novinare – pitao je on.

Marković je ukazao na primjer prijetnji novinaru „Dana” Vladimiru Otaševiću, podsjećajući da je tužilaštvo u tom slučaju odbacilo krivičnu prijavu protiv Velizara Markovića, brata aktuelnog premijera Duška Markovića, iako je, kako je rekao „cijela Crna Gora čula da je njemu prijećeno”. Ukazao je da je u slučaju prijetnji novinarki „Vijesti” Jeleni Jovanović ispravno postupljeno i da je došlo do hapšenja, ocijeniši da se rado o istoj stvari, ali da je postupljeno drugačije jer se u slučaju Otaševića radilo o premijerovom bratu.

On je pitao zašto nikada nije pokrenuta istraga kako je iz predmeta napada na novinara Mladena Stojovića nestala službena zabilješka u kojoj je pominjano ime kontroverznih lica i navodi da bi oni mogli biti inspiratori napada. Marković je potvrdio da Komisija na čijem je čelu funkcioniše bolje u ovom mandatu jer, kako je rekao, predstavnici državnih organa nemaju većinu.

– Predstavnici Tužilačkog savjeta i ANB-a dosad su samo jednom došli na sjednice Komisije, a Komisija postoji godinu. To govori o njihovoj zainteresovanosti, ne personalnoj, već o odnosu institucija – ocijenio je Marković.

Klikovac je odgovorila da je u slučaju prijetnji Otaševiću novinar imao mogućnost da podnese tužbu, jer je tužilaštvo odlučilo, na šta je Marković rekao da nije poenta da novinari sami traže pravdu već da ih tužioci i policija štite. Klikovac je rekla da je za slučaj Stojovića bilo nadležno barsko tužilaštvo.

U Ministarstvu unutrašnjih poslova obećavaju da se više neće ponoviti slučaj urednika portala IN4S Gojka Raičevića koga je na protestima Demokratskog fronta 2016. godine, dok je radio svoj posao, napao policajac, koji n di danas nije identifikovan.

„Odmah poslije ovih slučajeva, donijet je pravilnik gdje svaki policijski službenik, bez obzira da li bio s maskom ili bez maske, mora identifikacionu oznaku“, rekao je državni sekretar MUP-a Dragan Pejanović.

On je dodao da se zajednički radi da se kroz zakonska rješenja/akcione planove unapredi stanje i da je rađena i analiza rizika zaposlenih u sredstvima informisanja.

Po njegovim riječima, Vlada podržava rad Komisije i uvažiće sve preporuke koje su u domenu izvršne vlasti i da: “Preventivno radimo da broj slučajeva bude manji a efikasno istražujemo sve prijave- 85 događaja, 56 predmeta formirano, 14 nema elemenata krivičnog djela, 14 su još uvijek u obradi.”

Iz Televizije Vijesti, čija je novinarka Svetlana Đokić autorka dokumentarca „Silom na sedmu“, koji je rađen u okviru projekta nevladine organizacije „35mm“, imaju poruku za vladajuću strukturu.

„Ono što je najvažnije u čitavoj priči je da prestanu poruke sa vrha i razne opomene, odnosno razne prijetnje da tako kažem verbalne koje dolaze iz vrha vlasti, a koje se, sasvim jasno, spuštaju, da tako kažem, prema običnim građanima koji se onda osjećaju slobodnim da napadnu novinara ili da mu prijete“, kazala je direktorka TV Vijesti Marijana Kadić-Bojanić.
Sa međunarodne adrese stižu poruke, da država mora više uraditi na poboljšanju medijske scene u svakom smislu. Kako zaključuju predstavnici delegacije Evropske unije i SAD – ima još posla u zaštiti slobode medija.

Predstavnik Delegacije EU u Crnoj Gori Patrik Šmelcer citirao je i paragraf u preporukama Evropske komisije, koji kaže da vlasti moraju da pokažu nultu toleranciju na prijetnje u napade na novinare, da se uzdrže od davanja izjava koje mogu stvoriti ambijent nepovoljan za slobodu izražavanja. Po njegovom mišljenju, oko ovog problema se moraju svi složiti – jasno je gdje su problemi i EU izvještaj je na to jasno ukazao, preporuke Komisije moraju biti hitno ispraćene.

Crnogorski lideri dužni su da svojim radom zaštite novinare i obezbijede siguran ambijent za njihov rad, ali i da u javnim nastupima koriste primjerene riječi i usklade ton kada komentarišu rad novinara.

To su bile riječi predstavnika ambasade SAD u Podgorici Džefa Adlera koji je napomenuo da Izvještaj SAD o Ljudskim pravima i vladavini prava 2017 ukazuje da su medijske slobode problem.

“Može da im se ne sviđa šta kažu i kako rade novinari, ali imaju obavezu da poštuju njihov rad. Ne smiju da svojim izjavama podgrijavaju plamen polarizacije u Crnoj Gori”, kazao je Adler i dodao da su politički lideri uzor, koji građani često slijede i na osnovu čijih izjava djeluju.

Crna Gora se, tvrdi, pridružuje evroantlantskoj zajednici, a to znači da mora da dijeli i evroatlantske vrijednosti i zato Vlada mora osigurati da su novinari bezbjedni. postoje dva aspekta problema: kapaciteti i politički lideri riječima i djelima moraju štititi slobodu medija.

Debata je nastavljena pitanjima iz publike u kojima je Gojko Raičević, jedna od žrtava napada policije, napomenuo da je tužilaštvo nemoćno jer nije bilo iskoordinisano, a u MUPu vlada „zakon ćutanja“ i da su policajci- „opasnost u uniformama“, dok je poslije 4 prebijanja njegov zaključak – da policajac može da prebije bilo koga i država je spremna da plati pet ili šest hiljada eura.

Čulo se i da je pitanje kako nestaju službene zabilješke i imena iz policijskih zapisnika? Postoji osjećaj da se u postupanju tužilaštva i policije koriste različiti tretmani za rasvjetljavanje slučajeva odnosno da oni koji nemaju političku konotaciju bivaju rasvijetljeni brzo.

Na drugom panelu, „Bezbjednost novinara/ki u Crnoj Gori – trenutno stanje i perspektiva“ kojim je moderirala Ajša Hadžibegović; učestvovali su :

Samra Čampara, šefica Medijskog programa Misije OEBS-a;
Predrag Nikolić, Sindikat medija;
Mila Radulović, Društvo profesionalnih novinara Crne Gore;
Biljana Knežević, viši policijski isnpektor u Odsjeku za suzbijanje opšteg kriminaliteta i
Marijana Bojanić, direktorka TV Vijesti.

Panel je počeo prikazivanje inserata iz OEBSovog regionalnog filma sa tematikom napada na novinare iz 2016 a najavljena je jasna posvecenost ovoj tematici, podrška Komisiji, serijal emisija o nerješenim slučajevima, besplatna SOS linija za prijave slučajeva napadana novinare. Čampara je napomenula da je potrebna jača koordinacija između međunarodnih organizacija po ovom pitanju.

Postavljeno je i pitanje prijavljuju li crnogorski novinari slučajeve napada ili su izgubili nadu da se nešto može riješiti- jer u poslednjim izvještajima OEBSa nije registrovano novih slučajeva iz Crne Gore.

Ispred Sindikata medija Predrag Nikolić je napomenuo da je problem u branši veliki jer studenti sa III i IV godine žulnalistike već jasno žele da idu u PR, obeshrabreni napadima i situacijom- dok su na I i II godini još uvijek idealisti i žele da se bave novinarskim poslom. Koliko je situacija apsurdna govori i prijava napada na novirara u Pljevljima – kada je novinar stavljen na detektor laži, naglasio je Nikolić.

Kad dobro rade posao, novinari dobiju batine, kad dobro ne rade svoj posao- tužioci napreduju. Po njemu jasno je da ne postoji politička volja da se zaštite novinari.

Mila Radulović je naglasila da je nakon predhodnog panela uvjerena da je nada da će se nešto promijeniti- vrlo mala. Po njenom mišljenju tužilaštvo je ključno da indicije i operativna saznanja pretoči u dokaze, ali da izostaju rezultati i da čitav proces koči zbog tih nedostataka. Takođe je napomenula da je neophodno snositi odgovornost u svim nivoima vlasti i odlučivanja. Država mora garantovati bezbjednost i rad novinara ali da ona lično ne vidi da postoje konkretne akcije sem deklarativnog nastupa. Društvo profesionalnih novinara će i dalje pratiti realizaciju slučajeva sa ciljem da se ne zaboravi.

Postavila je i pitanje ko je kontakt osoba u policiji za slučajeve napada na novinare.

Biljana Knežević je ispred Uprave policije pojasnila da uprava policije vodi od 2014. godine zvaničnu statistiku o napadima na novinare i u poslednjih pet godina statistika kaže da je 2014 bilo 10 napada- 1 slučaj tužilac se još nije izjasnio; 2015 – je bilo 5 napada ; 2016 – 4; 2017 -9; 2018 – 4 (tri procesuirana, 1 nekvalikovan). Do sada je primljeno osam zahtjeva za policijsku zaštitu, samo 2 realizovana i obavezno se dobija povratna informacija o procjeni bezbijednosti.

Kako tvrdi, “ne stoji ocjena da policija ne radi svoj posao profesionalno“ kao i da je planirano:

– u sistematizaciji (u svim centrima) radno mjesto za praćenje napada na novinare
– u slučajevima napada na novinare raditi po specijalnim procedurama
– pored obuka za sud i tužioce planirati i obuke za policiju jer i njima treba obuka za senzibilitet.

Marijana Bojanić je naglasila da javnost nije ni svjesna koliko je teško raditi film “ Silom na Sedmu” te da je zbog pritisaka i napada konstantno izložena pitanjima porodice i prijatelja „Zašto radiš u Vijestima“ „Zašto se ne odselimo iz CG?“. Međutim pitanje, po njenom mišljenju treba da bude „kako bi izgledala CG da ne postoje mediji?“

Nedavne izjave Đukanovića o medijima i fašizmu daju slobodu ljudima da napadaju novinare, u sistemu gdje je funkcionalnost sistema pod velikim znakom pitanja sve dok se ne pronađu nalogodavci od strane policije i tužilaštva ali takođe da se pokrene odgovornost zvaničnika u ovim organima zbog nečinjenja i neprofesionalizma.

U krajnjem, kaže ona, pitanje je u koliko slučajeva se moglo spriječiti umjesto da se čeka da zločinci pokrenu konkretan napad ili bace bombu. Često puta je, tvrdi, slučajeve prijetnje i nasilja rješavala neformalnim putem jer se nije mogla pouzdati u policiju.

U nastavku, debata je nastavljena nakon pitanja iz publike, prilikom kojih je pojašnjeno da je i razjedinjenost u medijskom esnafu doprinijela nesigurnosti, te da je u pojedinim medijima i danas zabranjeno učlanjivanje u sindikate, ali i da postoje mediji koji se ne ponašaju po standardima i njihove novinare mnogi percipiraju kao produženu ruku interesa i da je uređivačka politika tih medija svjesno okrenuta ka kršenju standarda i to stvara pogrešnu sliku medija i njihove uloge.

Udruženja novinara, rečeno je, moraju da se bore protiv ovakvih pojava ali da im je posao znatno otežan zbog pritiska vlasničkih struktura određenih medija na zapošljene.

Dokumentarac možete pogledati na linku:

„Projekat je finansiran od strane Evropske unije kroz program malih grantova “Zaštita slobode medija i slobode izražavanja na Zapadnom Balkanu“ koji implementira Hrvatsko novinarsko udruženje kao dio regionalnog projekta Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i bezbjednosti novinara na Zapadnom Balkanu, koji sprovodi u saradnji sa šest regionalnih udruženja novinara – Nezavisnim uduženjem novinara Srbije (NUNS), Ud-ruženjem/udrugom BH novinari (BHN), Hrvatskim novinarskim društvom (HND), Udruženjem novinara Makedonije (UNM), Udruženjem novinara Kosova (AGK) i Sindikatom medija Crne Gore (SMCG).“

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here